Categories
Nauka Science

Skriveno šesto čulo: Šta je propriocepcija?

Tek počinjemo shvatati kako funkcionira zagonetna sposobnost našeg tijela da spozna gdje se nalazimo u prostoru.

Tek počinjemo shvatati kako funkcionira zagonetna sposobnost našeg tijela da spozna gdje se nalazimo u prostoru.

Propriocepcija je sposobnost tijela da locira svoje udove čak i u mraku. Zvuči kao jednostavan zadatak, ali nije. Tek otkrivamo tajne svog organizma u ovom području.

I sami možete staviti vlastitu sposobnost propriocepcije na test:

Stavite čašu ispred sebe. Dodirnite njen vrh nekoliko puta otvorenih očiju. Ako pokušate isto učiniti zatvorenih očiju, najvjerovatnije ćete uspjeti.

Razlog tome je činjenica da naše poimanje svijeta, kao i našeg tijela unutar tog prostora, ne nestaje kada zatvorimo oči. Nevidljivi dojmovi ostaju u našoj svijesti. Ovo osjetilo se naziva propriocepcija. To je, drugim riječima, osjećaj kako su naši udovi i tijelo pozicionirani u prostoru, piše Vox.com.

Zbog uloge koju propriocepcija ima u našoj navigaciji kroz svijet, naučnici je nekada nazivaju šestim čulom.

Ipak, ovo osjetilo je drugačije od drugih po tome što se nikada ne gasi.

Propriocepcija ovisi o jednoj vrsti molekularnih receptora koji se nazivaju piezo2, a otkriveni su tek prije deset godina. Piezo2 je molekula ključna za osjetilo dodira i propriocepciju. On služi kao kanal kojim mehaničke sile dospijevaju u našu svijest.

Postoje ljudi kojima ovaj receptor nedostaje, zbog čega im nedostaje i proprioceptivni “vid”, uslijed čega nisu u stanju osjetiti pojedine nadražaje na koži. Riječ je o rijetkom genetskom poremećaju, koji se često pogrešno dijagnosticira.

Jedan primjer djevojke iz Calgaryja, u Kanadi, svjedoči o bizarnom djelovanju propriocepcije. Naime, osamnaestogodišnjakinja je 2015. došla na ispitivanje, jer je patila od vrlo čudnog poremećaja – mogla je hodati samo dok gleda u svoja stopala. Čim bi zažmirila, srušila bi se na pod. Osim nedostatka osjećaja za dodir u stopalima, ljekari su shvatili da djevojka ne može osjetiti ni pokrete bilo kojeg zgloba svog tijela kada zažmiri, uključujući laktove, ramena i kukove.

Informacije, koje naše tijelo stječe dodirnim senzorima, su mnogo drugačije od onih koje dobivamo vidom, sluhom ili osjetilom okusa, jer ovo osjetilo ovisi o različitim sistemima živaca i receptora.

Smatra se da je propriocepcija daleko složenija i od osjetila dodira. Naš mozak u stanju je u svakom trenutku prepoznati gdje se konkretno nalazi svaki od naših udova. To je nezamisliva količina obrađenih podataka u svakom trenutku. Kada bismo bili svjesni tog procesa, vjerovatno bismo izgubili razum.

Mozak ove podatke dobij koji bilježe kada su mišići istegnuti, a na živčanim završecima mišićnih vretena se nalazi piezo2, koji kičmenoj moždini poručuje gdje se nalazi svaki od udova.

Dodir i propriocepcija se preklapaju naprimjer kada hodate. Receptori pritiska u stopalima vam poručuju na kakvom se terenu nalazite, dok propriocepcija poručuje mozgu gdje vam se nalazi tijelo.

Od načina na koji mišićna vretena i živčani završeci funkcioniraju čudnovatija je sama manifestacija njihovog djelovanja unutar našeg mozga.

Kada žmirite i pokušavate dohvatiti neki predmet šakom, postavlja se pitanje šta predstavlja ono što doživljavate u tom trenutku.

To je svijest. Pretpostavka o nečemu što ne možete vidjeti, ali znate da se nalazi negdje u prostoru oko vas.

Categories
Nauka Science

Imamo li se čemu nadati u borbi protiv klimatske krize?

Sve je više aktivista koji se zalažu za dizanje svijesti o klimatskim promjenama s ciljem da se svijet promijeni nabolje kako bi se Zemlja spasila. Međutim, pitanje je je li to dovoljno da bi se postigao cilj.

Sve je više aktivista koji se zalažu za dizanje svijesti o klimatskim promjenama s ciljem da se svijet promijeni nabolje kako bi se Zemlja spasila. Međutim, pitanje je je li to dovoljno da bi se postigao cilj.

U posljednjih nekoliko godina temperature su na našoj planeti u godišnjem prosjeku najviše od vremena kada se počela mjeriti temperatura zbog čega su se ledenjaci počeli topiti, a polako se počeo mijenjati i život u okeanima. To utječe na kretanje morskih struja i stvaranje vremenskih nepogoda velikih razmjera, koje su donedavno bile nezamislive, piše BBC.

Borba za bolju budućnost i opstanak planete je počela i naučnici su dobili podršku širokih narodnih masa, koje su pokrenule pokrete za očuvanje životne sredine i sprječavanje trenda globalnog zagrijavanja, koji postepeno može promijeniti cjelokupnu sliku Zemlje.

Za sada djeluje kao da ne napredujemo mnogo i kao da gubimo bitku s klimom, a i dalje možemo čuti diplomate i političare koji tvrde da je klimatska kriza izmišljotina, što ne ometa grupu biologa i dokumentarista koji su se posvetili spašavanju koraljnih grebena.

Klimatsko pitanje je tek nedavno postalo jedna od glavnih tema u medijima pa se sada mnogi zabrinuti čitatelji pitaju “ima li nade”. Odgovor dolazi od pokreta koji se bore protiv klimatskih promjena i iz psihologije – nada je u vama. Prije nekoliko mjeseci nešto slično izjavila je mlada aktivistica Greta Thunberg.

“Ne možete samo sjediti i čekati da vam nada dođe jer tako se ponašate kao razmažena neodgovorna djeca. Izgleda da ne razumijete da je nada nešto što morate zaslužiti”, rekla je prošlog februara u Briselu.

Ono što je za sada postignuto postigle su grupe mladih ljudi koji se bore za svoju budućnost, grupe umornih naučnika koji rade prekovremeno i tvrdoglavih aktivista koji ne žele odustati dok se cijeli svijet ne osvijesti.

Nada, ne optimizam

U svojoj knjizi “Nada u mraku” Rebecca Solnit piše o tome da nada nije listić za lutriju na kojoj možete dobiti sjedeći na svom kauču. Ona je nešto drugo, nešto živo.

“Ona je sjekira kojom u slučaju opasnosti razvalite vrata“, piše Solnit. Ovo se poklapa s uvjerenjem popularne psihologije, koje podrazumijeva dva elementa: lične ciljeve i put kojim se dolazi do njih. To može biti pokretačka snaga, ali ona mora doći iznutra.

To je razlika između nade i optimizma. Optimizam je više općenito očekivanje da će se nešto dobro dogoditi, čak i kada ne znamo kako će se stvari odigrati, a malo je razloga da budemo optimistični o pitanju klimatskih promjena. Temperature su i 2019. godine bile visoke, a emitiranje ugljikovog dioksida smanjeno je tek neznatno, što nimalo nije popravilo stanje. Ipak, ne treba biti ni pesimist jer u tom smo slučaju digli ruke od naše planete.

Mnogim su ljudima životi već ugroženi zbog klimatskih promjena i oni ne mogu biti optimisti, ali svi žele misliti da će na kraju sve biti u redu.

Električni automobili dobar su korak u rješavanju problema s ugljikovim dioksidom, kao i sve veći broj samoobnovljivih izvora energije, koji također smanjuju količinu emitiranja ovog plina. Ali tu ne treba stati – cijeli svijet trebao bi se ujediniti jer se i radi o budućnosti cijelog svijeta.

Zajedničko nadanje

U eseju “Umjetnost dobre nade”, koji je filozofkinja s Princetona Victoria McGeer objavila 2004. godine, razmatra se razlika između željne nade i voljne nade. Oni koji imaju željnu nadu ovise o vanjskim utjecajima, dok oni s voljnom nadom procjenjuju svoju moć. Najbolje rješenje, prema njenom mišljenju, jest ravnoteža između ova dva ekstrema.

Mi o nadanju učimo od svojih roditelja, ali u odraslom dobu potrebno je da promijenimo ovaj koncept u skladu s okolnostima u društvu, tvrdi McGeer. To znači da trebamo ojačati sebe i potaknuti druge da se odgovorno nadaju, čime nada postaje društveni fenomen.

“Ako nemate nadu da će klimatske promjene da krenu nabolje, pronađite nekoga tko se aktivno bavi ovim problemom”, savjetuje McGeer.

Svačija je pomoć dobrodošla i bit ćete rado prihvaćeni među aktivistima ako im se odlučite pridružiti. Budući da radite nešto s višim ciljem, osjećat ćete se bolje, korisno i razvit ćete nadu u bolje sutra. Nada je najbolji način za borbu ove vrste zato je dobro osvijestiti se na vrijeme i dati se na posao dok nade još ima.

Nijedan čovjek sam ne može smanjiti emitiranje plina koji potiče globalno zagrijavanje. To možemo napraviti samo zajedno, svjesni da je sav naš trud zbog višeg cilja i bolje budućnosti cijele planete.

Autor ovog teksta je novinar BBC-a Diego Arguedas Ortiz.

Categories
Nauka Science

NASA-ina nova klasa astronauta spremna za svemirske misije

Najnovija klada astronauta američke svemirske agencije NASA postala je u potpunosti spremna za nadolazeće misije u svemir.

Najnovija klada astronauta američke svemirske agencije NASA postala je u potpunosti spremna za nadolazeće misije u svemir.

Najnovija klasa astronauta nazvana je Turtles (Kornjače), a do Međunarodne svemirske stanice (ISS) bi ovi astronauti mogli putovati u novorazvijenim komercijalnim letjelicama ili bi čak mogli biti dio NASA-inog programa Artemis te se spustiti na površinu Mjeseca.

“Oni predstavljaju prvi val NASA-ine generacije Artemis astronauta. Želim to ponoviti, ovo je Artemis generacija”, izjavio je NASA-in administrator Jim Bridenstine.

Klasu Turtle čine šest žena i sedam muškaraca, dvoje je izabrala Kanadska svemirska agencija 2017. godine, dok su preostali bili NASA-in izbor.

NASA je prvobitno odabrala 12 kandidata u Turtle klasu, ali je jedan od kandidata odustao iz nepoznatih razloga. Novi astronauti su izabrani od ukupno 18.300 onih koji su aplicirali kada je NASA objavila poziv 2016. godine. Nakon dvije godine treninga, astronauti su konačno spremni za misije.

Međutim, oni bi mogli duže čekati na svoje prve zadatke jer prethodna NASA-ina klasa astronauta, koja je izabrana 2013. godine, tek sada počinje da leti. Toj klasi pripadaju astronautkinje Christina Koch i Jessica Meir koje se trenutno nalaze na ISS-u. To je njihova prva misija, a već su se upisale u historiji. Koch je žena koja je imala najduži svemirski let, a njihova svemirska šetnja iz oktobra je prva koju je obavio ženski tim.

Klasu Turtles očekuju nove svemirske letjelice u budućnosti jer kompanije SpaceX i Boeing razvijaju komercijalne letjelice kojima će astronauti putovati na ISS. Cilj NASA-e je da do 2024. godine na Mjesec pošalje prvu ženu.

Categories
Nauka Science

Finski naučnici napravili hranu od vazduha

Finski naučnici proizveli su hranu iz vazduha i tvrde da će ona za deset godina cijenom konkurisati soji.

Finski naučnici proizveli su hranu iz vazduha i tvrde da će ona za deset godina cijenom konkurisati soji.

Taj protein proizvodi se od bakterija iz tla koje se hrane vodikom izdvojenim iz vode uz pomoć električne, odnosno solarne energije.

Ako se električna energija može stvoriti od sunca i vjetra, postoji mogućnost i za proizvodnju hrane koja ne bi negativno uticala na klimu i ne bi imala efekat gasova staklene bašte.

Nova hrana je visokoproteinski sastojak, nalik brašnu, koji sadrži 50 posto bjelančevina, od pet do 10 posto masti i od 20 do 25 posto ugljenohidrata.

Naučnici tvrde da ima okus pšeničnog brašna, te da bi od 2021. godine mogla da postane jedan od glavnih sastojaka mnogih prehrambenih proizvoda, prenose naučni portali.

U postupku proizvodnje hrane nazvane “solein” koriste se gasovi iz staklene bašte, uzima ugljen-dioksid iz vazduha, a zatim kombinuje sa vodom, manjom dozom hranjivih tvari i vitaminima.

Zatim pomoću sto posto obnovljive solarne energije kreće prirodni proces fermentacije sličan onome pomoću kojeg se proizvodi kvasac.

Iz fabrike “Solarne hrane” navode da su već prikupili 5,5 miliona eura i, u zavisnosti od cijene struje, predviđaju da će se njihovi troškovi otprilike poklapati s onima za proizvodnju soje do kraja decenije.

BBC prenosi da naučnici žele da “proteinsko brašno” bude neutralan dodatak svim vrstama hrane.

Ono bi trebalo da liči na palmino ulje koje se dodaje kolačima, sladoledima, keksima, tjestenini, rezancima, sosovima i hljebu, a naučnici tvrde da se može koristiti i pri uzgoju mesa ili ribe.

Categories
Nauka Science

Prva Britanka u svemiru tvrdi: Vanzemaljci postoje, možda ih ima na Zemlji među nama

Prva Britanka u Svemiru, doktorica Helen Sharman izjavila je kako je moguće da vanzemaljci postoje i da je moguće da su među nama na Zemlji.

Prva Britanka u Svemiru, doktorica Helen Sharman izjavila je kako je moguće da vanzemaljci postoje i da je moguće da su među nama na Zemlji.

Kako piše BBC, doktorica Sharman je u intervjuu za magazin Observer konstatovala da u svemiru sigurno ima života.

“Vanzemaljci postoje, to je sigurno”, potvrdila je Sharman i dodala: “Među milijardama zvijezda sigurno postoje brojni oblici života”.

Helen Sharman (56) ušla je u historiju kada je 1991. godine posjetila sovjetsku svemirsku stanicu Mir.

Hemičarka koja trenutno predaje na Kraljevskom koldžu pojasnila je da vanzemaljci možda nisu kao ljudi.

“Moguće je da su sada među nama, ali da ih jednostavno ne možemo vidjeti”, dodala je Sharman.

Sa medijima je podijelila i to da je frustrira kada je proglašavaju prvom ženom iz Velike Britanije koja je bila u Svemiru dodajući da “to znači da bi se u suprotnom odmah pretpostavilo da je riječ o muškarcu”.

“Kada je Tim Peake otišao u svemir neki ljudi su me jednostavno zaboravili. Bilo bi ‘normalno’ da je muškarac otišao prvi, tako da sam sretna što sam narušila taj red”, pojasnila je Sharman.

Kako je naglasila, posjeta svemiru je naučila da su ljudi, a ne materijalne stvari ono što je zapravo vrijedno.

“Tamo gore smo imali sve što nam je bilo potrebno da preživimo-pravu temperatutu, hranu, piće i sigurnost. Nisam uopće mislila o fizičkim stvarima koje posjedujem na zemlji. Kada smo prelijetali iznad određenih dijelova planete, uvijek su nam u mislima bili ljudi koje volimo”, zaključila je doktorica Sharman.

Categories
Nauka Science

Zabrana plastičnih vreća može dodatno oštetiti životnu sredinu

Alternativni materijali za pakiranje gori su od plastičnih vreća. Pritisak potrošača da se zabrani plastična ambalaža ustvari može naškoditi životnoj okolini.

Alternativni materijali za pakiranje gori su od plastičnih vreća. Pritisak potrošača da se zabrani plastična ambalaža ustvari može naškoditi životnoj okolini.

Kako bi izbacili plastičnu ambalažu iz upotrebe, firme koriste druge materijale koji mogu imati još gori utjecaj na prirodnu okolinu, na primjer staklene boce. One su puno teže od plastičnih i samim tim njihovo transportiranje više zagađuje okolinu. Papirne vreće često sadrže puno više ugljika od plastičnih vreća i teže ih je koristiti više puta.

Promjenu ambalažnog materijala potaknula je zabrinutost kupaca zbog utjecaja plastičnog otpada u oceanima. Međutim, moguće posljedice korištenja novih materijala nisu pravilno ispitane.

Nekoliko lanaca marketa prodaje piće u obloženim kartonskim kutijama jer misle da se on reciklira. Prema riječima Zelene alijanse, jedino Velika Britanija posjeduje ustanove koje recikliraju samo trećinu obloženih kutija koje su u protoku.

Kompostabilna zabuna

Grupa istraživača je s organizacijama za reciklažu provela anketu među potrošačima o zagađivanju životne sredine. Odgovori su najčešće ukazivali na to da javnost osjeća anksioznost pri samoj pomisli da plastika zagađuje oceane.

Predstavnica Zelene alijanse Libby Peake je za BBC rekla da veliki broj trgovina prodaje ambalažu koju opisuju kao biorazgradivu ili kompostabilnu. Činjenica je da ta ambalaža može biti razgrađena i kompostabilna jedino u industrijskom komposteru, ali da je tada pitanje koja količina tih ambalaža može biti potpuno razgrađena.

Prema rezultatima ankete, preko 80 posto potrošača misli da je biorazgradiva ili kompostabilna plastika dobra za životnu okolinu. Malo ispitanika zaista razumije ove izraze i koje je njihovo pravo značenje, kao i kako se taj materijal pravilno razgrađuje.

Naši ispitanici željeli su jasnija objašnjenja, gdje bi se trebala koristiti i kako bi trebala biti označena ambalaža, kako bi se izbjegla zabuna kod potrošača i potencijalno stvaranje novih problema.

Maloprodajni lanci boje se da bi zabuna potencijalno mogla štetiti prirodnom okruženju. Ako neinformirani ljudi stave kompostabilnu plastiku s običnom plastikom ili je bace u smeće jer misle da će se razgraditi kao jezgra jabuke.

Neke firme koje su pokušale koristiti ovaj tip plastike napomenule su da se materijal neće razgraditi kao što je to očekivano u stvarnom svijetu.

Budite hrabriji?

Jedna je firma napisala da su potrošači zbunjeni i ne znaju što znače izrazi biobaza, kompostabilno i biorazgradivo.

“Svi odgovorni trgovci slažu se da klimatske promjene trebaju biti u srce njihovog poslovanja. Od opskrbe proizvodima do promjene ambalaže. Plastika je najučinkovitiji materijal u svim okolnostima, na primjer, krastavci umotani u plastičnu foliju traju 14 dana, što smanjuje bacanje namirnica”, istakao je Andrew Opie, član Britanskog konzorcija trgovaca.

Koherentan otpad i resursna strategija glavni su prioriteti u smanjenju utjecaja koje stvari imaju na prirodu. Ne trebamo se fokusirati isključivo na smanjenje upotrebe plastike.

Šta britanska vlada radi po tom pitanju?

Vlada je objavila svoju strategiju za resurse i otpad u decembru 2018. godine. Provela je početne konsultacije o tri politike: proširena odgovornost proizvođača za ambalažu, uvođenje sustava povrata depozita za boce i uvođenje veće dosljednosti za recikliranje i skupljanje otpada.

Ministri su izjavili da će firme plaćati sve troškove za bavljenje materijalom kad postane otpad, za razliku od sadašnjih 10 posto. Vlada nije potvrdila hoće li povrat depozita vrijediti za boce svih materijala i veličina. Vlada Velike Britanije najavila je da će ove godine zabraniti plastične slamke, žlice i štapiće za uši.

Categories
Nauka Science

SpaceX u orbitu lansirao još 60 Starlink satelita

Novih 60 satelita je povećalo ukupan broj na 182, a svi oni čine dio Starlink mreže čiji je zadatak da omogući globalnu pokrivenost internetom.

Novih 60 satelita je povećalo ukupan broj na 182, a svi oni čine dio Starlink mreže čiji je zadatak da omogući globalnu pokrivenost internetom.

Sateliti su dostavljeni u orbitu pomoću Falcon 9 rakete lansirane iz Cape Canaverala na Floridi, a značajni su i zbog toga što su omogućili kompaniji SpaceX da postane rekoder po broju komercijalnih satelita u orbiti.

Kalifornijska kompanija Planet Labs je na drugom mjestu sa nešto manje od 150 satelita koji se koriste za snimanje površine Zemlje.

SpaceX ima dozvolu regulatora da lansira do 12.000 satelita, ali se pričalo o čak 40.000, što ovisi o tome kako će se projekt razvijati. Do kraja mjeseca bi SpaceX mogao lansirati još dvije rakete sa po 60 satelita.

Ipak, astronomi se žale da veliki broj satelita uništava pogled na noćno nebo. Oni su kao dokaz ponudili fotografije niza svijetlih tačaka na nebu koje predstavljaju odraz satelita dok se kreću oko zemlje. Međutim, SpaceX smatra da su žalbe pretjerane. Kompanija tvrdi da su sateliti vidljivi nedugo nakon lansiranja, a to je rezultat njihove konfiguracije dok se podižu s visine od 290 km na visinu od 550 km.

Kada se konačno pozicioniraju, trebali bi biti teško vidljivi. Najnoviji sateliti imaju i posebnu završnu obradu kako bi se dodatno smanjila refleksija. Da li će astronomi biti zadovoljni, saznat ćemo uskoro.

Categories
Nauka Science

Veliko otkriće: Nova neuronska aktivnost pokazuje da je mozak snažniji nego što se mislilo

Veliko otkriće: Nova neuronska aktivnost pokazuje da je mozak snažniji nego što se mislilo
Foto: Shutterstock


Naučnici su otkrili novi oblik moždane aktivnosti koja je povezana s načinom na koji ćelije procesuiraju informacije. Nevjerovatno otkriće sugeriše da su naši mozgovi snažniji nego što se mislilo.

Naučnici su otkrili novi oblik moždane aktivnosti koja je povezana s načinom na koji ćelije procesuiraju informacije. Nevjerovatno otkriće sugeriše da su naši mozgovi snažniji nego što se mislilo.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Novo istraživanje koje su uradili njemački i grčki naučnici, a objavljeno je u časopisu “Science”, fokusira se na signale poslane i primljene na kraju neurona poznatih kao dendriti. Informacija koju prenese ovaj dio mozga je ključna za to kako organ odlučuje o nakadnim radnjama.

Radeći na dijelu tkiva ljudskog mozga, tim je pronašao neočekivano kompleksnu električnu aktivnost u dendritima ljudskih piramidalnih neurona. Modeliranje ove aktivnosti pokazalo je da su pojedinačni neuroni sposobni riješiti probleme za koje se smatralo da im treba puno više snage mozga.

Dendriti su ključni za razumijevanje mozga jer su oni u srcu onoga što određuje računsku moć pojedinih neurona. Bio je to eureka momenat kada smo vidjeli potencijale dendritičke akcije prvi put”, rekao je koautor studije Matthew Larkum sa univerziteta Humboldt u Berlinu.

Trenutno se malo zna o tome kako dendriti rade u drugim vrstama ili da li je ova vrsta visokoračunskih aktivnosti jedinstvena ljudima. Poručeno je kako je potrebno nastaviti istraživanja s ciljem popunjavanja ovih praznina i traženja dodatnih odgovora.

Categories
Nauka Science

U Indonezijskoj džungli naučnici pronašli najveći cvijet na svijetu

U Indonezijskoj džungli naučnici pronašli najveći cvijet na svijetu
Foto: BKSDA Sumbar


Biljka rafflesia arnoldi često se naziva “cvijet lešina” zbog svojih parazitskih svojstava i odbojnog mirisa. Ova vrsta koja raste na otocima Sumatra i Borneo poznata je po tome što ima jedan od najvećih cvjetova na svijetu.

Biljka rafflesia arnoldi često se naziva “cvijet lešina” zbog svojih parazitskih svojstava i odbojnog mirisa. Ova vrsta koja raste na otocima Sumatra i Borneo poznata je po tome što ima jedan od najvećih cvjetova na svijetu.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Iz Centra za prirodne resurse i zaštitu iz zapadne Sumatre kazali su da su njihovi naučnici pronaši možda jedan od najvećih cvjetova te vrste na svijetu čiji je obim 107 centimetara.

Na istoj lokaciji najveća rafflesia pronađena je i 2017. godine.

Ova biljka je parazit bez korijena i listova i može preživjeti samo uz pomoć biljke tetrastigme. Zbog toga što cvijet ispušta neugodan miris sličan pokvarenom mesu prozvana je “cvijetom lešina”.

Odbojni miris koji ispušta privlači insekte koji ga oprašuju.

Rafflesia arnoldi cvjeta samo jednom godišnje, između augusta i oktobra, no njen život je kratkog vijeka jer samo dvije sedmice nakon što procvjeta uvene.

Categories
Nauka Science

Zapanjujuće fotografije požara u Australiji iz svemira, crveni dim prekrio nebo

Požari u Australiji do te mjere su razarajući da čak i sateliti na hiljadama kilometara iznad Zemlje mogu zabilježiti prizore vatre i dima na ovom dijelu naše planete.

Požari u Australiji do te mjere su razarajući da čak i sateliti na hiljadama kilometara iznad Zemlje mogu zabilježiti prizore vatre i dima na ovom dijelu naše planete.

Veliki požari, koji su do sada odnijeli 18 života i uništili hiljade kuća, uzrok su prirodnih pojava kao što su visoke temperature i jaki vjetrovi. Stručnjaci ističu da su takve klimatske promjene uzrokovane ljudskim pogoršanjem sušnih uslova koji podstiču rast takvih požara.

Trenutne procjene govore da je vatra u istočnoj Australiji progutala više od 14 miliona hektara zemlje, usmrtila oko pola milijarde životinja i raselila stotine hiljada ljudi.

Na fotografijama iz svemira može se vidjeti dim na nebu od pola područja Evrope do Novog Zelanda. Fotografije je zabilježio satelit japanske meteorološke agencije Himawari-8. Podsjećamo, Himawari-8 je lansiran u svemir u oktobru 2014. godine.

U vrijeme kada je predstavljen, Himawari-8 je težio približno koliko i kamion Ford F-150. Sada se kreće oko iste tačke Zemlje na visini od skoro 36.000 kilomtara iznad naše planete. Koristeći razne ugrađene senzore, Himawari-8, NASA-in satelit Supe NPP i druge mašine za praćenje Zemlje proteklih dana svjedočili su teškim prizorima iznad Australije.