Categories
Nauka Science

Zemlja iznenadila i naučnike onim što su otkrili o njoj

Novo otrkiće danskih naučnika mijenja sve što smo do sada mislili da znamo o Zemlji.

Novo otrkiće danskih naučnika mijenja sve što smo do sada mislili da znamo o Zemlji.

Preteča naše planete, mlada Zemlja, formirala se u roku od pet miliona godina, došlo je do zaključka novo istraživanje Centra za formiranje zvijezda i planeta u sklopu Univerziteta u Kopenhagenu. Ovo je, na astronomskoj tabeli, veoma velika brzina formiranja, piše Science Daily.

Ako Sunčev sistem star 4,6 miliona godina, uporedimo s 24 sata, može se reći da se Zemlja oblikovala za minutu i po, što su rezultati koji se razilaze s tradicionalnom teorijom o tome da je Zemlja nastala sudarom dva veća nebeska tijela u razdoblju dugom desetke miliona godina, to jest da je stvorena za 5 do 15 minuta u odnosu na razdoblje od 24 sata.

Tako smo dobili novu alternativnu teoriju o tome da se Zemlja formirala gomilanjem kozmičke prašine.

“Objekti veličine milimetra spojili su se i napravili planet. Ova implikacija o brzom formiranju Zemlje važna je za cijeli solarni sistem, a govori i o tome kolika je vjerojatnost da se planeti oblikuju i na drugim mjestima u galaksiji”, kaže Martin Schiller, vodeći autor istraživanja.

Prema novim podacima, proces formiranja Zemlje trajao je oko pet miliona godina, a istraživači procjenjuju da je u ovom razdoblju kreirana i željezna jezgra Zemlje, čime je uklonjeno rano nagomilavanje željeza s površine.

Zahvaljujući ovim otkrićima i na osnovi teorije o formiranju planeta od kozmičke prašine, istraživači su došli do zaključka da bi ovaj proces mogao biti zakon koji se odigrava i na drugim mjestima u univerzumu.

To znači da je moguće da su se i drugi planeti formirali brže nego što bi to bio slučaj da su nastali od sudara dva objekta.

Ova pretpostavka je potkrijepljena otkrićem mnogih egzoplaneta, planeta koje nisu u Sunčevom sistemu, a koji su astronomi otkrili od sredine devedesetih godina do danas.

“Sada znamo da se planeti formiraju svuda i da imamo generički mehanizam koji kreira planetarne sustave. Kada budemo shvatili kako funkcionišu ovi mehanizmi u našem solarnom sistemu, možemo napraviti slične zaključke o drugim planetarnim sistemima, uključujući i kada i koliko često se može očekivati prisustvo vode na njima. Ako je teorija o ranom kreiranju planeta zaista tačna, moguće je da je voda samo nusprodukt kreiranja planeta sličnih Zemlji i da se osnovni uvjeti za život mogu naći i na drugim mjestima u univerzumu”, kaže profesor Martin Bizzarro, koautor istraživanja.

Categories
Nauka Science

Najbolji bh. učesnici Naučne olimpijade dobili medalje

Učesnicima Naučne olimpijade Bosanski naučni projekt (BOSEPO 2020) dodijeljena su prizanja, a kao i ranijih godina učenici sa najboljim projektima će Bosnu i Hercegovinu predstavljati u cijelom svijetu.

Učesnicima Naučne olimpijade Bosanski naučni projekt (BOSEPO 2020) dodijeljena su prizanja, a kao i ranijih godina učenici sa najboljim projektima će Bosnu i Hercegovinu predstavljati u cijelom svijetu.

Direktor škole ”Richmond Park College Sarajevo” Hermin Kapetanović novinarima je kazao da je ovogodišnja olimpijada bila 11. po redu.

“Putem ove olimpijade našu zemlju je na najbolji način predstavilo više od 900 projekata van naše države. Osvojeno je više od 400 medalja, od Kine do Amerike”, rekao je Kapetanović.

Istakao je da nakon ove olimpijade najbolji projekti budu predstavljeni po cijelom svijetu, pa su tako prošle godine bili gosti New Yorka, Tunisa, Praga i brojnih drugih gradova.

“Ove godine smo imali više od 120 projekata. Najbolji će ići u svijet”, rekao je Kapetanović.

Naveo je da se BOSEPO olimpijada sastoji iz nekoliko kategorija, a koje su dijelom STEM edukacije.

“To su IT, zaštita okoliša, kratki film i druge”, kazao je Kapetanović.

Jedan od ciljeva BOSEPO olimpijade je da probudi kreativno razmišljanje, osjećaj za timski rad i inovativnost kod učenika osnovnih i srednjih škola. Koncept BOSEPO ­olimpijade kreiran je na principu svjetskih naučnih olimpijada u načinu ocjenjivanja, bodovanju projekata, načinu pisanja i pripreme projekata, obuci mentora, pripreme i podsticanja učenika.

Categories
Nauka Science

Veliki broj plavih kitova se pojavio u vodama Južne Georgije

Naučnici su potvrdili da su vidjeli veliki broj plavih kitova u obalnim vodama oko otoka Južna Georgia.

Naučnici su potvrdili da su vidjeli veliki broj plavih kitova u obalnim vodama oko otoka Južna Georgia.

Naučno istraživanje je trajalo 23 dana, a primjećeno je 55 plavih kitova. To predstavlja presedan u nekoliko posljednjih desetljeća otkako je okončan komercijalni lov.

Južna Georgia je bila epicentar lova početkom 20. stoljeća. Brodovi opremljeni harpunima su bili razlog smanjenja populacije plavih kitova kojih je bilo ostalo sveg anekoliko stotina. Međutim, sada se bar 55 njih nalazi u vodama u kojima se inače hrane.

“U periodu od 40 ili 50 godina viđena plavi kitovi su viđeni samo dva puta blizu Južne Georgije. Zbog toga je broj od 55 kitova viđenih u jednoj godini značajan. Dobra vijest je to što se vračaju na mjesta koja su ranije bila napuštena”, izjavio je ekspert dr. Trevor Branch.

Naučnici su vidjeli različite vrste kitova koje su prepoznavali vizuelno i po zvuku koji proizvode.

Plavi kitovi su najveća stvorenja na svijetu.

Categories
Nauka Science

Ovo drvo je toliko otrovno da ne smijete stajati ispod njega kad pada kiša

Opasni organski spojevi koji postoje u ovoj biljci izazivaju opekline čak i kada su razblaženi kišnicom.

Opasni organski spojevi koji postoje u ovoj biljci izazivaju opekline čak i kada su razblaženi kišnicom.

Radiologinja Nicola Strickland otišla je na odmor na karipski otok Tobago, tropski raj bogat idiličnim pješčanim plažama. Prvog jutra svog boravka tamo, tražila je školjke i koralje u bijelom pijesku, ali ubrzo se njen odmor pretvorio u pakao.

Šetajući među kokosima i mangom na plaži, Strickland i njen prijatelj naišli su na mirisno zeleno voće slično divljim jabukama.

Oboje su nepromišljeno odlučili zagristi voće. Poslije trenutka uživanja u slatkom okusu, grla su im počela gorjeti, a uskoro su jedva mogli gutati.

Voće o kojem je riječ raste na drvetu iz porodice mlječikovki (Hippomane mancinella), koje se ponekad naziva i “jabuka smrti” ili “otrovna guava”. Raste u tropskim predjelima na jugu Sjeverne Amerike kao i u središnjoj Americi, Karibima i sjevernim dijelovima Južne Amerike, piše Science Alert.

Biljku na španskom zovu “arbol de la muerte”, što doslovno znači “drvo smrti”. Prema Guinnessovoj knjizi rekorda, ovo drvo je zapravo najopasnije drvo na svijetu.

Kako je objasnio Institut za prehrambene i poljoprivredne nauke s Floride, svi njegovi dijelovi su ekstremno otrovni, a “interakcija s bilo kojim dijelom ovog drveta ili gutanje mogu biti smrtonosni”.

Otrov u ovom drvetu toliko je jak da se ne preporučuje ni stajati ispod njega tijekom kiše: organski spoj phorbol, čak i razblažen s kišnicom, može izazvati teške opekline.

S obzirom na to koliko su otrovna, pojedina stabla su u nekim teritorijima prekrivena crvenim križevima ili jasnim natpisima upozorenja kako se oni koji nisu upućeni u nevjerojatna svojstva ovog drveta ne bi previše približili biljci.

Ako već tako negativno djeluju, zbog čega ih jednostavno ne bismo posjekli, pitate se?

Ovo drvo veoma je važno u lokalnim ekosustavima u kojima živi i smatra se jednim od glavnih na liniji obrane od erozije na plažama središnje Amerike.

Do danas je zabilježeno mnogo povreda oka, privremenog sljepila, upale uslijed udisanja nekog dijela biljke, kao i smrtnih slučajeva.

Karipski stolari, međutim, koriste ovo drvo već stoljećima, jer su uspjeli otkriti tajnu preciznog uklanjanja otrova sušenjem drveta na suncu.

“Prava prijetnja smrću dolazi ako pojedete njegovo malo okruglo voće”, piše Ella Davies za BBC. “Ovo voće može se pokazati fatalnim, jer izaziva povraćanje i jaki proljev koji dehidriraju tijelo do točke s koje nema povratka.”

Nicola Strickland i njen prijatelj, srećom, nisu nastradali nakon što su probali plod ovog drveta, jer su zagrizli veoma male komade, a ona je 2000. godine u časopisu The British Medical Journal objavila studiju u kojoj je detaljno objasnila sve simptome koje je osjetila. Čitavih osam sati, piše ona, trajala je agonija. Cijelo vrijeme je dozirano pila mlijeko i pina colade kako bi ublažila vrelinu i osjetila kako se toksin spušta u limfne čvorove.”

Categories
Nauka Science

Zaleđena ptica pronađena u Sibiru stara je 46.000 godina

Naučnici su proučavanjem dobro očuvanih fosilnih ostataka ptice iz ledenog doba identificirali primjerak planinske ševe.

Naučnici su proučavanjem dobro očuvanih fosilnih ostataka ptice iz ledenog doba identificirali primjerak planinske ševe.

Pticu su, zakopanu i zamrznutu u permafrostu, našli lokalni lovci na fosile, u blizini sela Belaya Gora na sjeveroistoku Sibira. Predali su je timu stručnjaka, koji uključuje Nicolasa Dussexa i Lovea Daléna iz Prirodoslovnog muzeja u Švedskoj, kako bi je ispitali.

Metodom datiranja ugljikom-14 (radiokarbonsko datiranje) otkriveno je da je ptica živjela prije otprilike 46.000 godina. Genetska analiza ju je identificirala kao planinsku ševu (Eremophila alpestris).

Dalen je za CNN rekao da je istraživanje pokazalo da je ptica predak dvije podvrste ševa koje žive danas, jedna u sjevernoj Rusiji, a druga u mongolskim stepama.

“Otkrića impliciraju da su klimatske promjene, koje su se dogodile na kraju ledenog doba, dovele do formiranja novih podvrsta”, ističe Dalen.

“Za stanje očuvanosti ptice u velikoj mjeri zaslužna je hladnoća permafrosta, ali je ovaj primjerak u izuzetno dobrom stanju. Činjenica da je tako mali i krhki primjerak uspio ostati gotovo netaknut, ukazuje na to da se prljavština taložila postupno ili barem relativno stabilno, pa je leš ptice sačuvan u stanju sličnom vremenu kad je umrla”, ističe Dussex.

Sljedeća faza istraživanja uključuje sekvencioniranje čitavog genoma ptice, koje će otkriti više o njenoj vezi sa sadašnjim podvrstama i procijenit će brzinu evolucijske promjene ševa.

Istražuju se i druge vrste životinja

Znanstvenici koji rade u okolini također su pronašli leševe i dijelove tijela drugih životinja poput vukova, mamuta i vunastih nosoroga. Dussex smatra da su ovi nalazi “neprocjenjivi”, jer dopuštaju istražiteljima izvaditi DNK, ponekad i RNA, nukleinsku kiselinu koja je prisutna u svim živim stanicama, iz ostataka.

“To zauzvrat otvora mogućnosti za nova proučavanja evolucije ledenog doba i razumijevanje njihovih odgovora na klimatske promjene koje su se dogodile u posljednjih 10.000 godina”, dodao je Dussex.

Planinska ševa je otkrivena na istom mjestu kao i zamrznuti pas star 18.000 godina, koji također Dalen i Dussex proučavaju.

Korištenjem metode radiokarbonskog datiranja na rebru stvorenja, stručnjaci su utvrdili da je uzorak zamrznut prije otprilike 18.000 godina, ali daljnji DNK testovi nisu uspjeli pokazati je li u pitanju pas ili vuk.

Naučnici obično relativno lako odrede razliku između te dvije vrste, pa se istraživači nadaju da će daljnji testovi na ostacima pružiti bolju sliku o tome kada su psi točno pripitomljeni.

Categories
Nauka Science

Naučnici uvjereni da će u podzemnim tunelima Marsa naći živa bića

Skoro svi istraživači se slažu da bi pažnju trebalo usmjeriti na pećine Crvenog planeta.

Skoro svi istraživači se slažu da bi pažnju trebalo usmjeriti na pećine Crvenog planeta.

Potraga za životom na Marsu privlači sve veću pažnju naučnika i to s dobrim razlogom. U posljednjih nekoliko godina saznali smo mnogo o geološkoj raznolikosti i historiji ove planete, pa su astronomi sve optimističniji da će otkriti tragove života, sadašnjeg ili nekadašnjeg, pišu NBC News.

Pitanje života na Marsu zahtijeva novi naučni koncept i znanje o tome gdje bi trebalo vršiti istraživanja na Crvenoj planeti.

Astrobiolozi i drugi stručnjaci bavili su se nekim od ovih pitanja u novembru na naučnoj konferenciji u Carlsbadu u Novom Meksiku. Oni su raspravljali o tome koji je najefikasniji način potrage za životom na Marsu, sa sistemima za prikupljanje uzoraka i bez njih. U takve sisteme spada i Mars 2020 rover, vozilo koje je dizajnirala NASA i koje će na ljeto ove godine biti lansirano u svemir kako bi stiglo na Crvenu planetu i počelo s prikupljanjem uzoraka koji bi mogli biti korisni istraživačima.

Geološka okruženja

Učensnici konferencije složili su se da je život na Marsu najbolje tražiti u dubokim podzemnim pećinama i u soli i ledu. Suha i hladna površina Marsa, s visokim stepenom radijacije, smatra se nenaseljenom, ali podzemni prolazi hipotetički mogu biti pogodni za život, jer možda imaju sposobnost zaštititi živa bića od površinskih faktora.

Vlada Stamenković, naučnik koji radi u NASA-inom Laboratoriju za mlazni pogon u Pasadeni u Kaliforniji, podržao je ideju o proučavanju podzemlja.

“Površina Marsa je neprijateljsko okruženje pod radijacijom, gdje tekuća voda ne može dugo opstati. Najmanja je vjerojatnost da će se na površini naći život. Podzemne vode bi mogle biti jedino stanište trenutnog života na Marsu, ako on i dalje postoji”, izjavio je on.

Vulkanski krateri i pećinski ulazi

U proteklih nekoliko godina na površini Marsa otkriveni su krateri vulkana i pećinski otvori. Kako su krateri prekriveni stvrdnutom lavom, smatra se da bi određeni dokazi o postojanju života mogli postojati ispod nje.

Naučnici na Zemlji su istražujući pećine ustanovili da u njima postoji aktivnost mikroba koji su drugačiji od površinskih, jer se uslovi u pećinama razlikuju od onih na površini.

Sistemska kampanja

Potrebno je učiniti mnogo toga kako bi se na Marsu našla bića ili barem tragovi nekadašnjeg života, ali se pećine smatraju najboljom početnom tačkom. One nisu opasne za istraživanje, kako mnogi misle, jer su najvjerojatnije nastale tokom prirodnih procesa, pa nisu rizične kao rudnici, budući da su imale mnogo vremena oblikovati se i stabilizirati.

Postoje neki izuzeci – ako se pećina nalazi u području sklonom potresima, trebali bi biti pažljiviji tokom istraživanja.

Pećinski zrak na Zemlji je biološki drugačiji od onoga na površini, pa bi i onaj u pećinama Marsa mogao biti bolji od površinskog, oslobođen od reaktivnih komponenti iz atmosfere i pogodan za održavanje specifičnih oblika života koji ne moraju nužno imati sličan biohemijski sastav kao oni na Zemlji.

Categories
Nauka Science

Ovo je šest najpoznatijih teorija o legendarnoj civilizaciji Atlantide

Nijedan mitski pojam ne budi toliko misterije i zanimanja kao Atlantida, veoma napredna civilizacija koja je naglo nestala prije nekoliko hiljada godina. Tako se barem pretpostavlja.

Nijedan mitski pojam ne budi toliko misterije i zanimanja kao Atlantida, veoma napredna civilizacija koja je naglo nestala prije nekoliko hiljada godina. Tako se barem pretpostavlja.

Još nisu otkriveni konkretni dokazi o njenom postojanju, ali to ne sprječava arheologe, povjesničare i pustolove baviti se mitologijom koja oduvijek intrigira radoznale umove.

Jesu li stanovnici Atlantide zaista postojali i što im se dogodilo, na ova pitanja možda nikada nećemo uspjeti odgovoriti, ali to nas ne sprječava postaviti ih. Evo nekoliko teorija o sudbini ove izgubljene kulture koja je, prema legendi, u drevna vremena vladala svijetom.

Atlantida je bila kontinent koji je progutao Atlantski okean

Ideja da je riječ o povijesno potvrđenom mjestu, a ne o priči koju je izmislio Platon, utjecajni starogrčki filozof i pripovjedač, javila se tek krajem 19. stoljeća. U svojoj knjizi “Atlantida: pretpotopni svijet” iz 1882., pisac Ignatius Donnelly tvrdio je da su drevni narodi naslijedili dostignuća, poput jezika, obrade zemljišta i metala, od napredne civilizacije koja im je prethodila.

Donnelly je opisao potopljeni kontinent, koji se, prema Platonovim navodima, nalazio izvan Herkulovih stupova kod Gibraltara, tjesnaca koji razdvaja Sredozemno more od Atlantskog okeana. Savremena okeanografija i znanja o tektonskim pločama koja danas posjedujemo ipak ne idu u prilog ovoj teoriji.

Atlantidu je progutao Bermudski trokut

Nadahnuti Donnellyjevim djelom, mnogi pisci su kasnije iznosili pretpostavke da se Atlantida nalazila negdje drugdje. Jedan od njih bio je i Charles Berlitz, unuk osnivača čuvene škole za učenje stranih jezika Berlitz. On je tokom 1970-ih tvrdio da je Atlantida pravi kontinent i da se nalazio nedaleko od Bahama, ali da ga je progutao Bermudski trokut. Riječ je o ozloglašenom području Atlantskog okeana gdje brodovi navodno nestaju pod nerazjašnjenim okolnostima.

Poklonici ove teorije kao osnovni dokaz ističu prisustvo neobičnih podvodnih građevina, nalik ulicama i zidinama, koje se nalaze nedaleko od obale arhipelaga Bimini. Naučnici procjenjuju da je riječ o prirodnim strukturama nastalim od nasumično naslaganih stijena.

Antarktika je nekada bila Atlantida

Autor Charles Hapgood u svojoj knjizi ”Earth’s Shifting Crust” iz 1958., za koju je Albert Einstein pisao predgovor, iznosi pretpostavku da je prije otprilike 12.000 godina došlo do pomicanja Zemljine kore, uslijed čega je Antarktika premještena južnije nego što je bila do tada. Hapgood smatra da je klima na toj ranijoj Antarktici bila umjerenija, te da se tamo razvila napredna civilizacija. Kada je došlo do navodnog pomicanja kore, pa se kontinent premjestio, temperatura je naglo zahladila i okovala veličanstvene gradove Atlantiđana ledom.

Baš kao i Donnellyjeva, i ova teorija prethodi saznanjima koja danas posjedujemo o kretanju tektonskih ploča, a koja pobijaju ovakvu pretpostavku.

Mit o Atlantidi u stvari govori o Crnomorskom potopu

Možda je Atlantida izmišljeno mjesto, ali nije nemoguće da predstavlja alegoriju stvarnog povijesnog događaja. Postoji hipoteza o nastanku Crnog mora, prema kojoj je ono nastalo približno 5600. godine prije nove ere, kada je Sredozemno more probilo Bosforski tjesnac i napunilo dotadašnje slatkovodno jezero morskom vodom. Ova hipoteza nalaže da je jezero od kojeg je nastalo Crno more bilo upola manje.

Ako se ovakav potop zaista dogodio, može se pretpostaviti da je izazvao premještanje stanovništva koje je naseljavalo rubove hipotetičkog jezera. Oni su, tako, bježeći od nadolazeće vode slikovito opisivali svoje doživljaje, a te priče su, zatim, nekoliko hiljada godina kasnije nadahnule Platona pisati o izgubljenoj civilizaciji, piše History.

Atlantida svjedoči o kretskoj (minojskoj) civilizaciji, koja je cvjetala na grčkim otocima

Jedna od teorija novijeg datuma odnosi se na civilizaciju s grčkih otoka Krete i Santorinija, koja je cvjetala između 2500. i 1600. godine prije nove ere. Ime nosi po legendarnom kralju Minosu. Vjeruje se da je to bila prva evropska velika civilizacija. Minojci su podizali prekrasne palače, gradili su ceste i bili su prvi Evropljani koji su koristili pismo, takozvano Linear A.

Na vrhuncu svoje moći, Minojci su naprasno iščeznuli iz tijeka povijesti. Ovaj nedokučiv događaj raspirio je niz teorija o mogućoj vezi s izgubljenom civilizacijom Platonove Atlantide. Povjesničari smatraju da se oko 1600. godine prije nove ere dogodio razoran potres, koji je uzdrmao vulkanski otok Theru, današnji Santorini, što je dovelo do erupcije zastrašujućih razmjera. Deset miliona tona stijene, pepela i plina je izbačeno u atmosferu. Cunamiji koji su uslijedili bili su dovoljni da unište minojske gradove, što ih je učinilo ranjivim za napade drugih naroda s kopna.

Atlantida je plod Platonove mašte

Većina povjesničara i naučnika se slaže da je Platonovo pripovijedanje o izgubljenom kraljevstvu Atlantide čista fikcija. On je, vjerojatno, zamislio Atlantidu kao savršenu civilizaciju, čija je sumorna priča o nestanku služila kao upozorenje da bogovi kažnjavaju ljudsku oholost. Osim Platonovih dijaloga, ne postoje drugi zapisi o ovoj mitskoj kulturi. Štoviše, usprkos razvoju savremene okeanografije i naporima u mapiranju okeanskog dna, još nije pronađen niti jedan dokaz o ovoj potopljenoj civilizaciji.

Categories
Nauka Science

Zahlađenje polarnog vrtloga prijeti razoriti ozonski omotač i poremetiti nam proljeće

Rekordno niske temperature polarnog vrtloga za ovo doba godine mogu dovesti do uništavanja ozonskog omotača nad polarnim područjima.

Rekordno niske temperature polarnog vrtloga za ovo doba godine mogu dovesti do uništavanja ozonskog omotača nad polarnim područjima.

Početkom januara ove godine, radiosondom su provedena mjerenja u središnjim slojevima stratosfere, koja se prostire 50-55 km iznad Zemljine površine. Mjerenja provedena nad islandskom prijestolnicom Reykjavik pokazala su najnižu temperaturu u stratosferi u posljednjih 40 godina – čak -96 Celzijevih stepeni. Ovaj podatak svjedoči o lošem stanju u kojem se trenutno nalazi polarni vrtlog u stratosferi.

Nekoliko sedmica kasnije, postignut je novi rekord u pogledu niske temperature, ali ovoga puta u nižim slojevima stratosfere, na visini između 18 i 20 km. Prilikom jednog ispitivanja, provedenog u Svalbardu, arhipelagu koji se nalazi u Arktičkom oceanu sjeverno od Europe, izmjerena je temperatura od -85 Celzijevih stepeni u nižim slojevima stratosfere.

https://www.youtube.com/watch?v=dvHTFNuwa8U

S obzirom na to da su ispitivanja provedena u stanicama izvan jezgre polarnog vrtloga, temperatura nad samim polom je zasigurno još niža. Analize pokazuju naznake zapanjujuće niske temperature u jezgri vrtloga za ovo doba godine, navodi Severe Weather Europe.

Kakvu prijetnju predstavljaju polarni oblaci?

Prema mjerenjima američke svemirske agencije NASA, zabilježena temperatura je najniža u posljednjih 40 godina za ovo razdoblje u sjevernoj hemisferi. Ovakvo stanje dovodi do pojave polarnih oblaka u stratosferi, koji se oblikuju u njenim najhladnijim dijelovima, gdje temperatura pada ispod -85 Celzijevih stepeni. Ovi oblaci su rjeđi prizor i od polarne svjetlosti.

Usprkos svojoj ljepoti, ovi oblaci igraju ključnu ulogu u procesu razaranja ozonskog omotača. Na Južnom polu, oni pomažu stvaranje ozloglašene ozonske rupe. Razlog za to je činjenica da ovi oblaci potiču nastajanje hlora i broma, koji su hemijski veoma aktivni i doprinose ubrzanom uništenju ozona. Hladni uslovi koji podržavaju formiranje ovih stratosferskih oblaka opstaju i do septembra-oktobra nad Antarktikom, kada se uslijed sunčevih zraka javlja fotokemijski proces koji doprinosi razaranju ozonskog omotača.

Predstoji nam neizvjesno proljeće i početak ljeta

U slučaju Sjevernog pola, temperatura obično nije dovoljno hladna da bi se ovi oblaci formirali. Ipak, trenutni pokazatelji svjedoče o kritičnom stanju ozona. Sunčeva svjetlost stiže do Sjevernog pola krajem februara, odnosno, početkom marta, te uz prisustvo polarnih oblaka u stratosferi može pokrenuti proces uništenja ozona.

Ozonska rupa nad Sjevernim polom je i dalje manja od one nad Južnim, ali svakako je nesvojstvena za sjevernu hemisferu. Uzročnik je drastično zahlađenje polarnog vrtloga, dok se i snaga vjetra unutar njega neuobičajeno povećala. Vrtlog će početi nestajati s dolaskom proljeća, jer će temperatura sigurno narasti. Ovaj proces povlačenja vrtloga može biti postupan ili se javiti kao naglo povećanje temperature. Riječ je o prirodnom događaju koji se zove “posljednje zagrijavanje” (eng. ”Final Warming”).

Posljednje zagrijavanje inače ne utiče na klimu, ali isto neće važiti i ove godine, zbog prisustva tako snažnog polarnog vrtloga. Iz tog razloga, neizvjesno je kakvo nam proljeće predstoji. Posljednje zagrijavanje može utjecati na vremenske prilike sve do početka ljeta.

Categories
Nauka Science

Sarajevski ViK zainteresovan za ideju sarajevskih učenika o novom modelu izdavanja računa

KJKP Vodovod i kanalizacija zainteresirano je za ideju učenika Treće gimnazije o novom modelu izdavanja računa, čime bi se napravile znatne uštede papira. Učenici su ih posjetili kako bi im prezentovali svoje ideje i rješenja.

KJKP Vodovod i kanalizacija zainteresirano je za ideju učenika Treće gimnazije o novom modelu izdavanja računa, čime bi se napravile znatne uštede papira. Učenici su ih posjetili kako bi im prezentovali svoje ideje i rješenja.

Problem nestajanja šuma i viška stakleničkih gasova, ako bude dobre volje nadležnih, mogao bi biti dobrim dijelom riješen, jer učenici Treće gimnazije u Sarajevu nude viziju rješavanja problema na primjeru komunalnih računa.

Direktor KJKP Vodovod i kanalizacija Enver Hadžiahmetović organizovao je sastanak s ovim mladim ljudima i saslušao njihove prijedloge.

“Ovi mladi ljudi, analizirajući račune koji nam svaki mjesec dolaze na naplatu raznih usluga uočili su manjkavosti ovakvog sistema te su osmislili novi model računa koji bi znatno umanjio upotrebu papira. Predloženim rješenjem uštedjelo bi se oko 9,5 miliona papira A4 formata tokom godine”, rekli su iz ViK-a.

Dodali su i to da je procijenjeno da se za kupovinu i štampanje ove količine papira dovodi do uštede budžeta Kantona Sarajevo u iznosu od 1,2 miliona KM na godišnjem nivou.

“Ostatak papira od računa nakon izvjesnog vremena poslije plaćanja se odbacuje, modelom novog računa bi svake godine smanjili količinu papirnog otpada za 76,6 tona. Novi model računa za godinu bi sačuvao 1.824 stabala. Isto tako, sačuvala bi se površina šume od 7,29 dunuma, što je veličina jednog prosječnog fudbalskog stadiona, sačinjenog od stabala visine 12 metara i prečnika 18 centimetara. Jednom stablu tih dimenzija je potrebno oko 50 godina da naraste”, pojasnili su.

Naveli su i to da ViK posljednjih nekoliko mjeseci aktivno radi na unaprijeđenju segmenta online dostave i plaćanja računa i drugih rješenja koja mogu olakšati usluge građanima, a da bi komunikacija bila brža i kvalitetnija i redovi na šalterima postali prošlost.

“U cijelom tom procesu izuzetno je bitan i segment očuvanja životne sredine.
Nastavljamo saradnju s timom Treće gimnazije kako bi postigli optimalno rješenje koje može štedjeti i do 70 posto troškova papira (i posječenih stabala). Ponosimo se našom omladinom koja svoje znanje koristi u cilju unaprijeđenja zajednice”, naveli su iz ViK-a.

Ovi učenici su osmislili novi model računa koji bi pri štampanju drastično umanjio upotrebu papira. Svi podaci koji se ponavljaju bi bili zapisani u QR kodu dostupnom potrošačima.

Ovaj sistem uštede papira koje su osmislili učenici Treće gimnazije nedavno je usvojilo i sarajevsko javno preduzeće Toplane.

Categories
Nauka Science

Sve vrijeme smo bili na pogrešnom tragu: Uobičajeno vjerovanje o dinosaurima nije tačno

Slika reptilskih dinosaura hladne krvi, koja je u našu maštu usađena zahvaljujući filmovima iz serijala Jurski park, mogla bi biti pogrešna.

Slika reptilskih dinosaura hladne krvi, koja je u našu maštu usađena zahvaljujući filmovima iz serijala Jurski park, mogla bi biti pogrešna.

Već je poznato da su neki dinosauri imali perje kao ptice i da su bili raznobojni. Oni su najvjerojatnije i zvučali kao ptice – ispuštali su zvuk koji je sličniji gugutanju golubova nego režanju. Sada je istraživanje sa univerziteta Yale došlo do novog saznanja koje je dovelo u pitanje još jednu od njihovih odlika, piše CNN.

Naime, prema zaključcima ovih naučnika, krv koja je tekla kroz vene dinosaura najvjerojatnije je bila topla, što znači da oni nisu bili stvorenja hladne krvi kao što se do sada smatralo.

“Dinosauri su na evolucijskoj tački između ptica, koje su toplokrvne, i gmazova, koji su hladnokrvni. Naša otkrića ukazuju na to da su sve veće grupe dinosaura imale višu tjelesnu temperaturu od temperature okruženja u kojem su živjele”, kaže Robin Dawson, koja je provela ovo istraživanje dok je bila na poslijediplomskim studijima geologije i geofizike na Yaleu.

Do ovog otkrića istraživači su došli proučavanjem fosiliziranih ljuski jaja troodona, malog mesoždera, maiasaure, biljoždera, i megaloolithusa, koji pripada grupi dugovratih ogromnih dinosaura.

“Drevni termometar”

Proučavajući raspored atoma kisika i ugljika u ljuskama jaja, istraživači su mogli izračunati unutrašnju temperaturu tijela majke.

“Jaja djeluju kao drevni termometri, jer su se formirala unutar dinosaura”, kaže Pincelli Hull, asistent na Yaleu i koautor studije.

Kako bi utvrdili temperaturu okruženja u kojem su jaja položena, naučnici su proveli istu vrstu analize na jajima hladnokrvnih beskičmenjaka, koji poprimaju temperaturu svog okruženja.

Tako su ustanovili da je tjelesna temperaturu dinosaura koje su proučavali bila viša od temperature sredine u kojoj su živjeli. Za razliku od gmazova, čija se tjelesna temperatura razlikuje ovisno o vanjskoj temperaturi, dinosauri su, prema zaključcima ove grupe istraživača, bili sposobni održavati stalnu tjelesnu temperaturu.

Koliko je tjelesna temperaturu bila viša u odnosu na vanjsku ovisilo je o vrsti dinosaura. Troodonova je bila viša za 10 stepeni, maiasaurina za 15, a megaloolithusova je bila viša za 3 do 6 Celzijevih stepeni.

“Ono što smo otkrili upućuje na to da je njihova sposobnost podizanja svoje temperature u odnosu na temperaturu okruženja bila rana evolucijska odlika dinosaura”, kaže Dawson.

Rasprava o tome jesu li dinosauri bili toplokrvna ili hladnokrvna bića dugo se vodi među paleontolozima. Studija iz 2014. godine eliminirala ih je iz obje grupe.

“Za razumijevanje dinosaura veoma je važno znati jesu li bili hladnokrvni ili toplokrvni. To mijenja razinu njihove aktivnosti i način na koji su bili u interakciji sa sredinom”, objašnjava Hull.

Ovo istraživanje bi moglo dati odgovor i na pitanje zbog čega su dinosauri imali perje. Naime, Dawson tvrdi da im je ono u početku omogućavalo održavati tjelesnu temperaturu, dok je kasnije moglo služiti za seksualno privlačenje u vrijeme parenja ili za letenje.